jagodica bobica

Pozitivna misao izaziva u tijelu pozitivan odgovor,

negativna u tijelu stvara uzbunu

 

Nedavno sam kod pregledavanja salveta, naišla na ovu, pa hajde da nešto napravimo.

I onda izaberem najgoru moguću kutijicu.

Sami rubovi, preklopi, kutevi - čista katastrofa. Prije bih napravila 5 drugih, nego ovu jednu.

Moja odluka, ovakvu kutijicu IZBJEGAVATI (ili bar bojati u jednoj boji).

Jedva sam čekala da ju završim.

Pa popravljala sto puta.

Konačno je bila gotova.
Tek sada na slikama vidim još grešaka, ali ako ništa imati će posebno mjesto u mojoj kuhinji - za recimo vrećice čaja.
Mjesto na blogu zaslužuje bar , ako ne izgledom, a ono trudom i živcima koji su u nju uloženi.

knjigica

Zabavite se novim sadržajima. 

Svaka novina i izazov opskrbljuje mozak napitkom iz fontane mladosti

Čitanje knjiga je moj hobi godinama. Odmalena sam obilazila knjižnicu i čitala, čitala, čitala.....................
Nisu to uvijek bile neke dubokoumne knjige.
Ima perioda u životu kada je čovjek opterećen nekim drugim problemima, i onda se jednostavno nemože skoncentrirati na čitanje neke "teške" knjige.
Tako da ponekad odem tamo i jednostavno kažem - dajte mi neki ljubić, koji mogu čitati bez puno razmišljanja.
Takve knjige odmaraju mozak (kao vjerovatno i ove sve sapunice na TV).

Kada sam u trgovini spazila ovu kutijicu, naravno da sam ju morala kupiti i napraviti.
A što drugo nego vintage stil.

Moram priznati da je bilo teško ravno obojiti ove rubove, nisam baš ljubitelj ljepljenja trake, pa farbanja - naravno da su najlakše ravne kutijice.

Dugo sam smišljala kao bih nacrtala listove papira, pretraživala forume, ali nakraju sam odustala, jer mi se ni jedna ideja nije baš sviđala.

 

Oduševljava me rad sa šablonama i pastama, jer učinak koji se postiže je fenomenalan.

Nedavno sam na netu pronašla neke ruske blogove, ljudi stvaraju čuda od salveta. Da ne povjeruješ od čega je to rađeno.

I naravno malo trakice za ukras!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

malo ukrasa za kuhinju

Kreativnim aktivnostima poput slikanja, plesa, kiparstva, pjevanja i rekreacije

negativne se emocije i misli pretvaraju u energiju stvaranja.

Tada se počinjemo osjećati bolje

Krasan citat, zar ne:))

Odlaskom u mirovinu prije par godina, mislila sam "konačno", ali onda nakon nekog vremena, vidiš da život "kućanice" i nije baš uvijek posebno zanimljiv (pogotovo dio s kuhanjem, pranjem, peglanjem idr.), pa si tražiš neku zanimaciju koja odudara od tih svakodnevih poslova, jer ih ionako napraviš - možda ne odmah, ali nakraju da.

Imali smo doma neku šperploču koja je davno bila zadnja strana nekog regala, pa pošto ja sve čuvam na tavanu, jer nikad neznaš za što će zatrebati (a većina stvari nikad ne zatreba), M ju je izrezao na razne oblike.

Malo sam površinu prekitala, jer je bila onako rupičasta, a onda se troši puno boje ,

i evo;

malo boje, malo voska, salveta, bitumen, šljokice (vrlo malo) i na kraju ukrasna trakica, jer mi je bilo nekako prazno,

još moram dodati nešto za objesiti na zid, nisam još smislila kao ću, žao mi ih je bušiti, M će nešto smisliti,  čak razmišljam da ih stavljam po dvije, jednu ispod druge;

a onda se tu pojavila i jedna daska za meso, ali s novom svrhom,
malo boje, pa vosak, pa onda neko ljepilo za salvetu koje sam kupila zadnji put kada sam bila u Zg, kao hologramsko, predviđeno najviše navodno za ukrašavanje staklenih tanjura, jer daje slici dubinu obzirom da ima u sebi šljokice, a ja sam išla isprobati na dasci,
a dubina je stvar iz kojeg kuta gledaš,
ne znam koliko će se na slici kužiti, jer nas je kod slikanja zezao odsjaj

vrt - ovogodišnji izgled

Kao što sam već prije pisala vrt tj. cvijeće je moja velika ljubav.
I svake godine nešto premještam, presađujem, mijenjam.
Ne mogu si pomoći.
Kaže moj muž da se ništa ne može primiti do kraja jer ja uvijek presađujem. Pa onda neke biljke ipak ostavljam na starom mjestu.
Samo što više ne trošim novce na kupovinu biljaka ono na štandovima, jer sam se uvjerila da je to toliko nafilano hormonima i raznim dodacima, da kada dođe u običnu zemlju, jednostavno se sasuši.
Pa onda ja kupujem obične kartice sa sjemenjem (ako želim nešto novo), a kada mi se nešto svidi, kupim sjemenje s cvjetova i sačuvam za drugu godinu. I moram reći da je takvo cvijeće otporno na sve bolesti i vremenske prilike tj. neprilike.

Ovdje je prije bio mali plastični bazenčić, ali moj dragi si je dao truda pa napravio veći od follije, samo još fali pumpa za vodu.
Ovaj cvijet pokraj bazena s naranđastim tuljcima je moj najdraži, donešen je prije par godina iz Umaga, uz rizik da kod nas neće uspjeti, ali evo ga, ogroman je s tim da je jednom skoro bio uništen zbog mokrenja pasa po njemu (to je bila katastrofa). Mislim da iduće godine kraj njega neću moći više ništa staviti, koliko se širi.
I yuce fanstastično napreduju, rastu kao lude i cvjetaju. Za one koji nisu nikad vidjeli kako izgleda kada yuca cvjeta - iz srdine izraste visok štap visine oko metar, a s njega vise veliki cvjetovi nalik na visibabu isto bijele boje samo veličine kao mala šaka (koliko sam to vjerno mogla opisati).

Imala sam samo ove godine malu "nesreću" s ružama. Do nedavo su sve ostale bez listova. Radi se o bolesti, ja nisam na vrijeme počela tretirati s nekim fungicidom, i otišlo lišće. To vam je izgledalo kao štapovi puni trnja zabodeni u zemlju, prežalosno. Sada su počele puštati mladice, pa se nešto zeleni, ali ni to nije neki prizor.
I opet sam se uvjerila da su izdržljivije ruže koje sam sama pelcala ispod flaše, nego kupljene putem interneta u rasadniku (samo za ruže). Po preporuci istih trebala bih svaki dan tretirati ih drugim kem. sredstvima i kao onda bi bile savršeno zdrave, pa molim vas, tko to radi.

 Subotom kada idem na tržnicu, obavezno prošetam između svih štandova, i obično se nađe neka bakica koja prodaje svoje domaće cvijeće (posađeno u čaši od jogurta koja je već popucala od starosti), vjerujte mi to je najbolje cvijeće (em ga dobijete za sitne pare 5-10 kn, a u nekoj trgovini platili bi bar 10 puta više, em je iz obične zemlje otporno na sve). Tako sam ja uglavnom došla do većine svojig grmova i trajnica.
Bez lažne skromnosti moram reći da ni sama neznam koliko biljaka raznoraznih imam. Već se duže vrijeme spremam napraviti kao neki katakog biljaka (jer volim poklanjati pelcere, a ljude uvijek zanima kako se pojedina zove i što treba), ali nikako da uhvatim toliko vremena. Vjerovatno će to biti kada vani zahladi.

trešnjin cvijet

Jeste vidjeli kada trešnja cvijeta?
Nešto najljepše što se može vidjeti, koji sklad boja.
Priroda je užitak za oči, samo ako se znamo okrenuti oko sebe i dobro ju pogledati.
Uvijek se sjetim filma "Posljednji samuraj", za one koje nisu gledali, malo povijesti Japana, ima jedna scena u kojoj se iza glumaca vide trešnje u cvatu. Nešto neopisivo.

Bočica je bila za moju šogoricu, po njenoj želji.
Moram priznati da je ovo bio jedan od prvih pittorico pokušaja, i nije čak ni loše ispalo.

A kutijica (bez kojih ja ne bi mogla) moja inspiracija.
Naravno da se ne može prenijeti cijeli dojam trešnje u cvatu.