vrt - ovogodišnji izgled

Kao što sam već prije pisala vrt tj. cvijeće je moja velika ljubav.
I svake godine nešto premještam, presađujem, mijenjam.
Ne mogu si pomoći.
Kaže moj muž da se ništa ne može primiti do kraja jer ja uvijek presađujem. Pa onda neke biljke ipak ostavljam na starom mjestu.
Samo što više ne trošim novce na kupovinu biljaka ono na štandovima, jer sam se uvjerila da je to toliko nafilano hormonima i raznim dodacima, da kada dođe u običnu zemlju, jednostavno se sasuši.
Pa onda ja kupujem obične kartice sa sjemenjem (ako želim nešto novo), a kada mi se nešto svidi, kupim sjemenje s cvjetova i sačuvam za drugu godinu. I moram reći da je takvo cvijeće otporno na sve bolesti i vremenske prilike tj. neprilike.

Ovdje je prije bio mali plastični bazenčić, ali moj dragi si je dao truda pa napravio veći od follije, samo još fali pumpa za vodu.
Ovaj cvijet pokraj bazena s naranđastim tuljcima je moj najdraži, donešen je prije par godina iz Umaga, uz rizik da kod nas neće uspjeti, ali evo ga, ogroman je s tim da je jednom skoro bio uništen zbog mokrenja pasa po njemu (to je bila katastrofa). Mislim da iduće godine kraj njega neću moći više ništa staviti, koliko se širi.
I yuce fanstastično napreduju, rastu kao lude i cvjetaju. Za one koji nisu nikad vidjeli kako izgleda kada yuca cvjeta - iz srdine izraste visok štap visine oko metar, a s njega vise veliki cvjetovi nalik na visibabu isto bijele boje samo veličine kao mala šaka (koliko sam to vjerno mogla opisati).

Imala sam samo ove godine malu "nesreću" s ružama. Do nedavo su sve ostale bez listova. Radi se o bolesti, ja nisam na vrijeme počela tretirati s nekim fungicidom, i otišlo lišće. To vam je izgledalo kao štapovi puni trnja zabodeni u zemlju, prežalosno. Sada su počele puštati mladice, pa se nešto zeleni, ali ni to nije neki prizor.
I opet sam se uvjerila da su izdržljivije ruže koje sam sama pelcala ispod flaše, nego kupljene putem interneta u rasadniku (samo za ruže). Po preporuci istih trebala bih svaki dan tretirati ih drugim kem. sredstvima i kao onda bi bile savršeno zdrave, pa molim vas, tko to radi.

 Subotom kada idem na tržnicu, obavezno prošetam između svih štandova, i obično se nađe neka bakica koja prodaje svoje domaće cvijeće (posađeno u čaši od jogurta koja je već popucala od starosti), vjerujte mi to je najbolje cvijeće (em ga dobijete za sitne pare 5-10 kn, a u nekoj trgovini platili bi bar 10 puta više, em je iz obične zemlje otporno na sve). Tako sam ja uglavnom došla do većine svojig grmova i trajnica.
Bez lažne skromnosti moram reći da ni sama neznam koliko biljaka raznoraznih imam. Već se duže vrijeme spremam napraviti kao neki katakog biljaka (jer volim poklanjati pelcere, a ljude uvijek zanima kako se pojedina zove i što treba), ali nikako da uhvatim toliko vremena. Vjerovatno će to biti kada vani zahladi.

trešnjin cvijet

Jeste vidjeli kada trešnja cvijeta?
Nešto najljepše što se može vidjeti, koji sklad boja.
Priroda je užitak za oči, samo ako se znamo okrenuti oko sebe i dobro ju pogledati.
Uvijek se sjetim filma "Posljednji samuraj", za one koje nisu gledali, malo povijesti Japana, ima jedna scena u kojoj se iza glumaca vide trešnje u cvatu. Nešto neopisivo.

Bočica je bila za moju šogoricu, po njenoj želji.
Moram priznati da je ovo bio jedan od prvih pittorico pokušaja, i nije čak ni loše ispalo.

A kutijica (bez kojih ja ne bi mogla) moja inspiracija.
Naravno da se ne može prenijeti cijeli dojam trešnje u cvatu.

Paris

Želite li negdje putovati?
Ja da, ali nažalost sada ne, valjda ću moći u nekim boljim vremenima.
Pa bar onda na ovaj način, približiti si neke udaljene destinacije.
Moja najveća želja je posjetiti New York, ali zadovoljila bih se i nečim bližim.

Za početak Paris;

Jedna krasna salveta

Na početku je s prednje strane na donjem dijelu kutijice, stavljena šablona nekom konturom za porculan, ali moram priznati da mi nije lijepo izgledala, sve nešto kao gumena, neznam zašto, možda sam ja nešto krivo radila. Probala sam ju skinuti, ali nije išlo, pa sam se dosjetila obrubiti ju metalic srebrnim točkicama. I OK.

Pa malo točkica s jedne i druge strane

Putovanje, bar zamišljeno, može početi. Samo još nedostaje kofer s malo nužnih stvarčica (kako mi to žene znamo, samo još ovo, pa i ovo i ispadne to par kofera), ali kad "sve treba".

Zlatna

Eto mene opet s kutijicom. Ovu svijetlu salvetu sam dobila od Kaće, tamnu sam imala pa hajde da ju iskombiniram.

malo zlatnog akrila,

malo šablone,

malo bitumena,

i to je to.
Iznutra sam ostavila prirodnu boju drveta, jer mi se tako najbolje uklapala s vanjskim izgledom. Osim na poklopcu s unutarnje strane gdje sam stavila ovu šablonu s bitumenom.

Sory na lošim slikama, ali M je na moru pa ja sama moram slikati, a to baš i nije uvijek uspješno.
U međuvremenu sam bila u Zg i našla krasne metalic zlatne boje, moram priznati da nisam ni znala da ima toliko različitih zlatnih nijansi, i najradije bih sve kupila, ali nekom drugom prilikom.
Sada čekaju da ih ukomponiram negdje.

staro u starom ruhu

Nedavno sam pri posjeti baki na selu (donja Posavina), čija kuća i dvorište obiluje starim stvarima, ali za sada ih još nemogu dobiti sve, jer je ona vezana za to, ipak našla jedan komad koji mi je dala. U gomili cvijeća pred njenom kućom nalazio se jadan stalak, onako sav pohrđavio i neugledan. Pitam ja nju šta će s tim, pa baciti kaže ona. Prilika za mene, jel može u Sisak? I dobila ja to. Donijela kući, a muž gleda, opet posla za njega.
Skinuo drveni dio, uzeo brusilicu, pobrusio ,ošmirglao, premazao temeljnom bojom i tu nastupam ja.
U međuvremenu sam bila u ZG, i našla zanimljivu stvar - zlatna boja metalic, pa gore reaktant (nešto na bazi nekih soli), koja onda izgriza boju i dobije se izgled starine.
Pa pogledajte rezultat;

malo šablona, malo bitumena, priznajem da treba naučiti reaktant nanositi u raznim smjerovima i oblicima, ali za prvi put mislim da i nije ispalo tako loše;
i konačno u funkciji